Priča koja mnoge ODUŠEVILA ali i natjerala na razmišljanje: Slijep kod OČIJU!

Bila jedno jedna slijepa djevojka, koja nije voljela samu sebe jer je bila slijepa. Kako je mrzila sebe tako je mrzila i sve druge oko sebe osim jedne osobe, a to je bio njen momak.

Momak koji je u njenim teškim trenutcima uvjek bio tu za nju, pružao joj podršku i ohrabrivao.

Jednoga dana djevojka je rekla momku: “Udala bi se za tebe samo kada bi mogla vidjeti…”

Nakon nekog vremena pojavio se anonimni donator koji je želio isključivo za tu djevojku donirati par očiju. Ona je naravno bila presretna. Jedva je čekala da ugleda svijet, da upozna svoga momka…

Kada operacija bila završena i kada su joj doktori skinuli zavoje, prvi put mogla je da vidi svijet, da pogleda dobro sve oko sebe i da vidi svoga momka.

Momak koji je bio presretan što njegova djevojka vidi upita je: “Sada kada vidiš cijeli svijet, hoćeš li se udati za mene?”

Djevojka ga dobro pogleda ali taj prizor nije očekivala. Njegove oči bile su zatvorene i on je bio slijep. Njena reakcija iznenadila sve pa i njenog momka, dugo je razmišljala i na kraju je odlučila da ipak ne želi da život provede sa slijepom osobom.

Razočaran u ljubav i voljenu osobu momak je otišao u suzama a nekoliko dana kasnije napisao joj je pismo koje je rasplakalo i najtvrđa srca.

“Dobro čuvaj svoje oči, dušo moja, jer prije nego što su postale tvoje – te oči su bile moje!” – napisao  je razočarani momak.

Eto kako ljudski mozak najčešće radi: Rijetko se ko nakon nekog vremena sjeti kakav je život bio prije i ko je bio uvek tu uz nas u najtežim situacijama…

Kada god vam je teško i kada poželite da se požalite na svoj život, djecu, muža/ženu sjetite se neko bi dao sve da ima dijete, da ima voljenu osobu sa kojom može da život proživi, da ima krov nad glavom ili da nije bolestan i gladan.

Kada ste ljuti i poželite da kažete neku ružnu riječ, sjetite se osoba koje nemaju mogućnost govora.

Ne osuđujete previše, sjetite se NIKO nije bezgrešan.

Svima nama dođe “loš” dan, ali kada počente da tonete u depresiju, nabacite osmjeh, sami sebe ohrabrite i kažite biće bolje, ja to mogu preživjeti.

Zahvalite se Bogu na svemu, jer ipak još smo živi i dišemo i imamo priliku da popravimo loše stvari.

(opanak)

(Foto: Ilustracija)